“Goranovo proljeće” u Pazinu

Objavio mc | ožu. 24, 2014 | vijesti |

gorproljecePjesnička karavana ovogodišnjeg Goranovog proljeća predstavila se u subotu odličnim i dobro posjećenim programom u pazinskom Spomen domu. Nakon glazbenog pozdrava Gorana Farkaša na mihu i pozdravnih riječi dvoje ravnatelja, Darka Tumpića i Ive Ciceran u ime pazinskog Pučkog otvorenog učilišta i Gradske knjižnice kao domaćina goranovcima, voditelj programa Ivica Prtenjača kazao je da Pazin za ovo gostovanje nije izabran slučajno.

– Pazin je važan za poeziju i književnost, mnogi od ovih autora poznaju Pazin i kroz Hižu od besid, zasigurno najbolji rezidencijalni program za pisce u Hrvatskoj. Pazin se spominje, o Pazinu se priča, Pazin je u nekoliko godina postao plodno mjesto za književnost i za ljepotu druženja, postao je važno mjesto u našim književnim razgovorima i događanjima”, nadahnuto je Prtenjača najavio nisku pjesničkih nastupa, koju je započela ovogodišnja dobitnica Goranovog vijenca, splitska pjesnikinja Gordana Benić.

“Odavno sam htjela doći u Pazin, čitala sam što je o njemu pisao Jules Verne, pratila kako su vaši speleolozi čistili i uređivali Pazinsku jamu”, rekla je nagrađena pjesnikinja, a zatim se predstavila s dvije pjesme izrazito mediteranskog ugođaja.

Zatim se sa svojim intimističkim i povremeno šokantnim stihovima predstavio rumunjski pjesnik Cosmin Perta, nakon kojeg je svoje nadrealističke slike u stihovima i urbane pastorale kazivao mađarski pjesnik Denes Krusovszky. Francuski pjesnik i književni aktivist Francis Combes, za kojega je Prtenjača rekao da se 15 godina borio i naposljetku izborio da se u pariškom metrou postave plakati s poezijom, predstavio se s nekoliko zanimljivih pjesama o susretu pjesnika i ptice, o ne-okrugloj Zemlji, o medvjedu i o slobodi, a gost iz Srbije, novopazarski pjesnik Enes Halilović, na to se zgodno nadovezao svojom poemom o zidu kao simbolu ali i katalizatoru slobode ili neslobode i osjećaja slobode.

Uz goste goranovce, predstavilo se i dvoje pazinskih pjesnika: Branko Vasiljević, koji je inače 2003. godine osvojio nagradu Goran za mlade pjesnike, te Jana Prević Finderle s dvije pjesme posvećene njenoj baki iz nedavno objavljene prve njene zbirke pjesama. Predstavljen kao zagrebački pjesnik koji živi u Nizozemskoj, Đorđe Matić je podsjetio i na svoje istarsko, preciznije raško podrijetlo i pročitao pjesmu pisanu na četiri jezika odnosno dijalekta o zavičaju “gledanom izdaleka”. Dinko Telećan je kazivao pjesmu koju je napisao nadahnut upravo svojim boravkom u Kući za pisce ponad Pazinske jame, a mlada pjesnikinja Martina Vidaić iz Zadra predstavila se neobičnim stihovima o pločnicima i kruhu.

Za kraj programa ostavljeno je i ponešto erotike, najprije kroz stihove Irene Matijašević, a zatim i još jednog gosta Kuće za pisce, Kemala Mujičića Artnama, čijoj je kulturnoj pjesmi “Kukurijek” publika i skandirala, a u velikom finalu večeri, na Prtenjačin neposredni poziv, Mujičić je izdeklamirao, uz jeku još nekolicine glasova u dvorani, znamenitu pjesmu Josipa Severa “Borealni konj”.

“Nakon ovoga, i ako nas ne zovete, mi ćemo dolaziti”, riječi su kojima je Ivica Prtenjača zaključio ovu izuzetnu, toplu, srdačnu, nadahnutu i atraktivnu pazinsku pjesničku večer, jedan od posljednjih programa u sklopu ovogodišnjeg Goranovog proljeća. (Davor ŠIŠOVIĆ / Glas Istre)

piši

©Gradska knjižnica Pazin
Izradio: Intuo