Ono što ću danas biti – predstavljanje knjige
Pozivamo vas na predstavljanje zbirke poezije Ono što ću danas biti autorice Nataše Matijaš u utorak, 4. lipnja u 19:00 sati u Gradsku knjižnicu Pazin. Osim autorice i domaćina, o knjizi će govoriti i urednik Dinko Telećan.
Zbirka pjesama naslova Ono što ću danas biti autorice Nataše Matijaš čitatelju nudi 50-ak napisanih u protekle dvije godine, iako autorica piše već petnaestak godina. Zbirka je koncipirana kao jedna cjelina koja čitatelju ne definira vrijeme i mjesto u kojima su pjesme nastale. Pjesme nemaju naslov i ostavljene su čitatelju na otkrivanje.
Nataša Matijaš autorica je koja živi i stvara u Pazinu. Piše poeziju već duži niz godina, a radovi joj do sada nisu objavljivani.
Zbirka je objavljena u svibnju 2019. godine u nakladi od 500 primjeraka. Nakladnik je Gradska knjižnica Pazin, a za ilustracije i grafičku pripremu zaslužan je Marko Cerovac.
Knjižnica je s nakladničkom djelatnošću započela 2011. godine, a cilj je godišnje objaviti jedan do dva naslova koji su vezani uz Pazin. Objavljivanjem publikacija koje su tematski vezane uz Pazin i Pazinštinu ili je autor/autorica iz Pazina ili Pazinštine daje se doprinos zavičajnosti i bogati zavičajna zbirka. Osim toga objavljivanjem zavičajnih autora daje se daljnji poticaj njihovu književnom stvaralaštvu i radu te promiče hrvatska književnost.
Iz pogovora Dinka Telećana
„Nimalo početnički početak
Debitantske pjesničke zbirke, čak i onih autorica i autora koji se poslije pokažu i dokažu kao snažni pjesnici, pa čak i kad same te zbirke daju naznake stvaralačke virtuoznosti, mahom pate od prepoznatljivih boljki, i to neovisno o autorovim godinama i iskustvu: od očaranosti jezikom, od truda da se iznese sve što se zna, pa i više od toga, od nekritične težnje da se objavi previše, od „telefoniranja“ odnosno nedostatka eliptičnosti, od uskraćivanja prostora čitaocu da sam produži stazama koju se tek dale naslutiti. Te je boljke knjiga Ono što ću danas biti, prvo ukoričenje poezije Nataše Matijaš, u najvećoj mjeri začuđujuće vješto izbjeglo.
Glas koji govori kroz ove pjesme – a taj će nam već nakon nekoliko prvih pjesama u knjizi postati prepoznatljiv, ako ne već i prisan – zna se zaustaviti u onom preciznom, neuhvatljivom času kad je već skicirao sliku, prizor, ugođaj, trenutak, i kad se prebacuje u bremenitu šutnju koja nije nijemost, a jednako je važna kao tišina u glazbi i praznina, odnosno neoslikan prostor na slici.“
