Pokojni u Gradskoj knjižnici Pazin
U srijedu 27. ožujka u 19:30 sati u Gradskoj knjižnici Pazin gostuju Pokojni!
Tko su oni, što su i zašto se zovu Pokojni?
Neformalna riječka književna skupina “Pokojni”
Motivi okupljanja:
– Formiranje književne scene čiji će doseg premašiti geografske granice grada Rijeke
– Pomaganje kolegicama i kolegama u njihovoj književnoj afirmaciji
– Promoviratnje naše književne produkcije
Primarni cilj skupine Pokojni je zajedničkim djelovanjem i međusobnim podupiranjem u radu i stvaranju, afirmirati sebe i svoje kolegice i kolege u svijetu kao pisce i spisateljice čiji je rad vrijedan pažnje.
Jedan od nusprodukata te afirmacije je stvaranje nove riječke književne scene i predstavljanje grada Rijeke kao urbanog kulturnog središta s jakom i kvalitetnom književnom scenom u iznicanju. Drugi je pružanje primjera dobre prakse i otvaranje kulturnog prostora novim generacijama koje dolaze.
Pokojni je naziv koji nas podsjeća da je svaki dan kad se probudimo moguće i posljednji dan našega života. Podsjetnik da vremena nemamo, da ne znamo koliko ćemo još živjeti i da je svaki trenutak u našim životima dragocjen. Pokojni su umrli za ideje “ima vremena”, “danas me nije volja”, “ne znam” i “vidjet ćemo”. Pokojni ne čekaju inspiraciju, ne čekaju da se nešto dogodi, ne čekaju da svijet dođe k njima i pita ih što imaju za reći. Ne čekaju da netko odradi njihov posao za njih. Pokojni znaju da ne znaju koliko imaju vremena i da je svaki trenutak proveden u ne stvaranju novih djela, ne promoviranju svog rada i rada svojih kolegica i kolega te ne pružanju podrške svojim kolegicama i kolegama u stvaranju i promoviranju njihovih djela izgubljen trenutak – korak dalje od življenja smislenog i svrhovitog života.
Uoči Dana žena u Likovnoj galeriji u Ulici Franine i Jurine u Pazinu otvorena je neobična skupna izložba pazinskih umjetnica, članica Društva likovnih stvaratelja, nazvana “Osamnaest” prema broju autorica. Posjetitelje je iza čentrina s prozora galerije dočekao rustikalni dnevni boravak, zapravo starinski namještaj koje su od kuće donijele sudionice izložbe kako bi proizvele intimnu kulisu, dok je posred galerije stajao veliki stol ispunjen brojnim kolačima, sokovima i vinom. Autorske slike, crteže, ogrlice i ostale ručne radove valjalo je tražiti po zakucima galerije.
Majda Praiz iz Labina i Paula Jurman iz Pazina, volonterke u udruzi “Kolajna ljubavi” koja brine o sirotištu za djecu u mjestu Songea na jugu Tanzanije, ispričale su i zgodu s djevojčicom za koju su osigurali donaciju za školarinu, ali je majka svejedno nije puštala u školu. Nakon višesatnih “pregovora” saznale su razlog: majka je za nju već dobila šest krava od budućeg joj muža, i ako bi djevojčica pošla u školu, muž je poslije više ne bi htio, a krave bi morale biti vraćene. 
