Sloboština Barbie
FKK FilmKnjigaKazalište projekt je čiji je nositelj Gradska knjižnica Pazin, a partneri na provedbi su Pučko otvoreno učilište u Pazinu i Centar za mlade Alarm. Riječ je o inovativnom projektu koji spaja film, knjigu i kazalište i prvi program očekuje se već ovog vikenda.
U nedjelju 14. svibnja u 19 sati u Spomen domu gostuje predstava Sloboština Barbie u izvedbi Kunst Teatra te se pozivaju svi zainteresirani da pogledaju ovu dinamičnu i energičnu predstavu koja je na scenu postavljena 21. listopada 2022. godine. Predstava je rađena prema istoimenom romanu Maše Kolanović.
U ponedjeljak 15. svibnja tijekom prijepodneva predstavu će pogledati učenice i učenici Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile Pazin i Pazinskog kolegija – Klasične gimnazije koji su također uključeni u projekt FKK. Zanimljivost i posebnost projekta je što su učenici i učenice obiju srednjih škola tijekom svibnja imali radionice na kojima su se pripremali za vođenje programa. Stoga, nakon odgledane predstave glumci će dodatnim pljeskom biti pozvani na pozornicu kako bi nakon predstave porazgovarali s učenicima i pobliže predstavili specifičnosti kazališta kao medija.
Projekt FKK FilmKnjigaKazalište odobren za financiranje od Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske temeljem Javnog poziva za dodjelu potpora programima koji potiču razvoj publike u kulturi u Republici Hrvatskoj za 2023. godinu.
Više o predstavi Sloboština Barbie (izvor Kunst Teatar)
- prema romanu Maše Kolanović
- autorica adaptacije i redateljica: Natalija Manojlović
- autorica adaptacije i dramaturginja: Ivana Vuković
- producentica: Romana Brajša
- izvode: Maja Kovač, Damir Klemenić i Amanda Prenkaj
- autori glazbe: Ivana Đula i Luka Vrbanić
- kostimografkinja: Ana Fucijaš
- oblikovatelj svjetla: Igor Markić-Nikolac
- asistentica režije: Petra Pleše
- asistentice produkcije: Hana Zrnčić Dim i Dina Tudor
- fotografkinja: Karla Jurić
- dizajn: Verlauf
- produkcija: umjetnička organizacija Punctum i KunstTeatar
Roman “Sloboština Barbie” prati ratnu svakodnevicu osnovnoškolaca u njihovom tranzitu iz sigurnosti i stabilnosti djetinjstva u svijet odgovornosti i nesigurnosti odraslih. Iako rata ima samo u odjecima, ta svakodnevica osjeća se u otkrivanju podruma, otkazivanju nastave, obvezi igranja s djecom izbjeglicama i njihovim bebama ćelavicama, dok se pravi smisao života nazire u posjedovanju originalne Mattelove Barbie.
Na sceni nema djece, ali djece ima u odraslima na sceni. Tročlana vokalno-instrumentalna skupina vodi nas vlastitim odrastanjem u koji rat sebično prodire. Na svom koncertu sviraju set direktno inspiriran iskustvima iz sloboštinskog nebodera – od čekanja zadnje epizode Twin Peaksa, Eurosonga, Dinastije, zračnih uzbuna i pada „zida zvuka“.
U obiteljima koje bi i dalje vozile Renault 4 da nije postao antikvitet, stvarni odrasli bave se samo vijestima, zbog čega su lutke postale primjenjiviji modeli odraslih. Nisu se bavili ratom, prihvaćali su tranziciju preko noći i besprijekorno usvajali kapitalističke vrijednosti neopterećeni financijskim ograničenjima. Lažni Ken Dr. Kajfeš, najdraža glumica Barbi Crystal iz Dinastije, Ken od Ane M. s facom Roberta Redforda, Bornina Skiper na vespi nekog talijanskog policajca patuljastog gabora i cijeli grad Mattelovih originala profiterske kćerkice Dee, prezentiraju odraslu budućnost svjetliju nego što se prikazuje na Dnevniku.
Roman završava tamo negdje gdje je stao rat, a predstava počinje tridesetak godina kasnije nastavljajući živote likova koje je Maša stvorila. Osim što predstava glazbom reflektira vrijeme i priču iz romana, ulazi s njim u dijalog, nastavlja ga, razvlači, proširuje, stanjuje i čeka vidjeti što nam govori danas kad ga, uz čitanje, i gledamo i slušamo.
“Recite mi bilo koju stvar na svijetu, a ja ću vam reći što ona može postati za Barbi!” Ti mali Barbi časopisi su moju žudnju pretvarali u neizmjerno bolan osjećaj. Eventualno bi noć olakšala patnju, ali svaki novi pogled na taj savršeni svijet razrađen do sitnih i još sitnijih detalja mogao je dotući moje tijelo koje je bilo pred opasnošću da pukne od svih tih silnih čežnji.
Ako bomba pogodi baš našu zgradu i sve postane “zgarište iz kojeg će mjestimice sukljati vatra i crni dimovi”, život neće izgubiti smisao ako čitava ostane moja Barbi u svom kričavo roza kompletiću s malim fluorescentnim luminima, ananasima i bananama, roza-zelenom torbicom u obliku lubenice, sunčanim naočalama te otvorenim štiklicama koje najbolje pristaju uz tu kombinaciju.“
