U knjižnici i oko nje

Gradska knjižnica Pazin jedna je od važnijih kulturnih ustanova na području Pazina i Pazinštine čiji je cilj postati nezaobilazno mjesto u životu stanovnika Pazina i okolice, pridonijeti njihovom emocionalnom i intelektualnom razvoju te utjecati na zadovoljavanje njihovih potreba i ciljeva pod motom Knjižnica – dnevni boravak grada.

Pored knjižnične djelatnosti te promicanja pisane riječi i književnog stvaralaštva organizira predavanja, izložbe, prezentacije te osmišljava i provodi edukativne i kreativne radionice te brojne programe za sve dobne skupine. Često u organizaciji i provedbi programa surađuje s drugim ustanovama i udrugama u gradu jer pazinske snage krasi kreativnost, suradnja, pomaganje, volontiranje te se djelatnici knjižnice vesele uspjesima i rezultatima kolega i suradnika. Knjižnica je možda najaktivnija, barem kad je riječ o djeci i mladima na način koji joj je najbliži i najproduktivniji, odnosno kroz književna djela – čitanje i pričanje priča i slično. Osmišljavaju se književne šetnje, radionice, pričaonice… Svakako treba spomenuti da Pazinu i pazinskoj knjižnici gravitiraju stanovnici općina Cerovlje, Gračišće, Karojba, Lupoglav, Motovun, Sveti Petar u Šumi i Tinjan pa su djeca i mladi brojni korisnici, ali i polaznici radionica. Tijekom ljetnih mjeseci knjižnica radi u skraćenom radnom vremenu pa su aktivnosti prilagođene, ali nikako zanemarene.

Ljeto 2023., u odnosu na protekle godine, bilo je jedno od dinamičnijih u pazinskoj knjižnici po broju radionica i posjetitelja istih. Postavivši si pitanje Kad se započelo s njihovom provedbom ljetnih radionica? Dan je odgovor Oduvijek! (jer točno se zaista ne zna). Ono što se zna je da svakog utorka djeca dolaze u knjižnicu od 10 do 11 na pričaonicu koja nikad nije samo pričanje priča već bude radioničkog tipa. I ako je ikako moguće izvan knjižnice u gradskim parkovima, na travnjacima u Kaštelu jer volimo priče i svoj grad. S vremenom se i profilirao naziv ljetnih pričaonica utorkom, ali ne samo ljetnih jer se provlači na sve aktivnosti vezane uz čitanje, pričanje i pripovijedanje a to je – NIKAD BEZ PRIČE! Možda uskoro bude i Nikad i nikud bez priče! U razdoblju od 4.7. do 1.8. održano je pet pričaonica/radionica sa 193 sudionika. Zanimljiv je onaj jedan utorak kad je došlo njih 68 pa je naravno sve potrajalo malo duže. Tijekom kolovoza pričaonice nisu uživo, ali se pod nazivom NIKAD BEZ PRIČE! Mogu poslušati priče na facebook stranici Gradske knjižnice Pazin https://www.facebook.com/gradskaknjiznica.pazin/. Iste priče dostupne su i na youtube kanalu knjižnice za one koji nemaju facebook profil https://www.youtube.com/@gradskaknjiznicapazin1988/videos. Važno je istaknuti da je za sve čitane priče dobiveno odobrenje autora i/ili nakladnika. Samom čitanju pristupa se na način da se ne prikazuje u potpunosti sadržaj knjige i sve ilustracije već samo povremeno. Time se razvija i pažnja, koncentracija, ali i vještina slušanja.

Iako su istaknute ljetne pričaonice i radionice, u knjižnici se provode broji programi i projekti kao što su Knjiga u ruku, put pod noge, Bajkomanija, Priča se po gradu, festival slikovnice Ovca u kutiji, FKK FilmKnjigaKazalište i drugi. Svake se godine nastoji proširiti postojeće projekte i programe i ponuditi neki novi. Jedan od takvih je upravo program PUSTI ME U KNJIŽNICI! kojeg je osmislila i vodi kolegica Marina Marušić.

Iva Ciceran

Pusti me u knjižnici!

Svi dobro znamo da su pismenost i sposobnost čitanja s razumijevanjem vrlo važni za kognitivni, ali i za emocionalni razvoj pojedinca. Čitanje omogućuje kvalitetan život, uči nas jasnije razmišljati i zaključivati, a isto tako uvjetuje naše međuodnose.

Svakako je i jedan od preduvjeta za svjesno i kritičko sudjelovanje u svakodnevnom životu. Bez čitanja s razumijevanjem ne možemo dobro razumjeti pročitano, svijet, ali ni sebe. Isto tako, čitamo li s razumijevanjem, sposobniji smo preuzimati odgovornost i ne bojati se svijeta oko sebe, zato što ćemo taj svijet bolje razumjeti.

Uz niz drugih vrijednosti i vrlina koje čitanje razvija (jačanje koncentracije, poboljšavanje memorije, razvoj kritičkog mišljenja…) nije nam preostalo ništa drugo, nego da ponovo osmislimo program kojim ćemo pokušati raširiti ljubav prema knjizi i čitanju, ili barem ublažiti odbojnost prema slovima i pisanoj riječi. Djeca traže riječi baš kao i odrasli i moramo ih s punom odgovornošću uvesti u svijet koji otvara vidike i uči nas razmišljati.

Nakon prisustvovanja jednom stručnom skupu znali smo da je ono što smo čuli savršeno za naše radionice naziva Pusti me u knjižnici! Održano je pet radionica u razdoblju od 6.7. do 3.8., a broj polaznika varirao je od 11 do 13 djece. U dogovoru s učiteljicama djeca su pozvana u knjižnicu na radionice. Kroz igru, pjesmu i ples vježbana je koncentracija, pamćenje, moć zapažanja, dakle sve ono što je bitno i za čitanje. Bila su to djeca prvih i drugih razreda osnovne škole kojima čitanje ne ide tečno, a voljeli bi izvježbati tu vještinu i razumjeti pročitano. Tajna leži u tome što zajedno lakše otkrivamo privilegije koje čitanje nudi, pa nam je cilj bio uz niz igara, zadataka i izazova stvoriti svatko svoj put koji nas približava čitanju. Kroz razvoj pažnje i koncentracije, metodama koje na prvi pogled izgledaju kao puka igra, natjecali smo se sami sa sobom te prolazili kroz niz izazova. Ako je vrijeme to dozvoljavao, radionice su se provodile izvan knjižnice u gradskim parkovima i na travnjacima jer volimo priče i svoj grad. Djeca su uz mentorstvo knjižničarke odabirala slikovnicu ili knjigu koju će čitati te potražili najdraže mjesto za čitanje u knjižnici (između polica, ispod stola, iza ormara…). Na znak za početak čitanja uključen je alarm i započelo se s čitanjem u trajanju 5 minuta. Nije bila bitna količina pročitano, već pažljivo i koncentrirano čitanje do zvonjave alarma. Drugi mali ljetni izazov bio je krenuti čitati svakodnevno 5 minuta kod kuće i to zabilježiti u prigodnoj knjižici za evidenciju. Djeca su uspješno svladala ovaj izazov te ako su koji dan preskočila čitanje, nastojala su to nadoknaditi u sljedećim danima. Spontano su tako došla i do trećeg izazova, a to je bilo povećati minute dnevnog čitanja. Velik uspjeh je tu bio i ustrajnost sve te djece te vidljivo bolja koncentracija no što je to bilo na početku ljeta.

Vještina igre

Igra je aktivnost kojom dijete upoznaje svijet. Najbliži mu je to i najprirodniji način poimanja svijeta oko sebe. Sve ono što učimo igrajući se, postaje iskustvo trajno pohranjeno kao način komunikacije sa svijetom. Osim niza blagodati koje igra razvija tu su i vještine koje postaju temelj za čitanje s razumijevanjem. Važno je stoga približiti se djeci na njihov način te igru pretvoriti u vrijednost i snagu.

Slobodna sam stoga navesti neke od igara koje smo koristili u svrhu poboljšanja koncentracije i pažnje, a služe i za vježbu čitanja. Igre možete igrati u vašim obiteljima te na taj način, osim što ćete kvalitetno provesti vrijeme, nesvjesno „trenirati“ s djecom.

• Ispričaj nekome… – priču koju smo ispripovijedali moramo prepričati nekome kod kuće (roditeljima, bratu, sestri, plišancu, jastuku…) vodeći računa o tijeku priče.
• Natjecanje s vremenom – navij alarm koji će zvoniti za 5 minuta, a ti pronađi udobno, mirno mjesto i čitaj dok alarm ne zvoni. Idući tjedan povećavaj minute, a u slučaju da te povuče čitati duže, zabilježi minute čitanja. Važno je imati na umu da se ne natječete sa protivnikom već sami sa sobom.
• Pravila igre – pročitaj i prouči pravila neke igre te nas nauči kako se igra.
• Recepti – pronađi neki recept, pročitaj ga, pripremi se te ispeci ili skuhaj. Promotri i razmisli što bi se dogodilo da recept nije dobro pročitan, da su izbačeni najvažniji sastojci ili da si sve napravio krivim redom.

Ako dijete voli sport, neka pronađe pravila neke nove sportske ili društvene igre pa vas tome nauči. Ako voli kuhanje, neka pronađe recept, pročita vam ga i isproba s vama. Ako voli glazbu, izvucite zajedno tekst neke pjesme npr. pa je naučite napamet.

Lukavo, bez previše forsiranja, omogućite djetetu druženje s tekstom bilo koje vrste ovisno o njegovim afinitetima. Istina škola, lektire, zadaci nešto su što dijete mora i nema izbora, ali na ovaj način ćemo im omogućiti nenametljivu vježbu čitanja s razumijevanjem i razvoj pažnje.

Savjeti iz našeg kuta

Ono čime se mi kao knjižničari vodimo jest to da smo tu kao smjer, potpora i/ili opomena i da mi kao primjer ne smijemo zakazati. Jer, ne zaboravite, primjer je najbolja pedagogija! Pružite stoga svojoj djeci i potporu i primjer te budite prisutni. Obzirom na to, evo nekoliko smjernica za roditelje:

• Pustite djecu da izaberu što žele čitati te im pomognite da pročitaju ono što ih je zainteresiralo. Ako ne može samo, zaustavite vrijeme 5 minuta u danu i pročitajte mu. (Na ovaj će način dijete osjetiti da vam je važno i da vam je stalo do njegovih interesa jer ste zbog njih zaustavili svoje vrijeme.)
• Pronađete li teške riječi u tekstu poigrajte se s njima izgovarajući ih kroz dan. Npr. kada izgovorite riječ, dijete mora riječ ponoviti i zavrtiti se. (Igra je važan čimbenik cijelog djetinjstva, ne prestajte se igrati. Neka dijete „izazov“ koji je pred njim sada, ali i kasnije u životu prihvati i rješava na njemu najbliži način.)
• Ne moraju zavoljeti čitanje i knjigu. Mi moramo postići to da razumiju ono što sami pročitaju. Tome će nam prvenstveno pomoći niz malih vježbi koncentracije, pažnje, slušanja, dužeg fokusa, zapažanja, zbog toga igranja nikada dosta. (Odvojite svoje ideje o tome kakvo dijete mora biti, od onoga što vaše dijete jest i pomoću njegovih vrlina postepeno stvarajte put prema onome što će mu olakšati sva moranja.)
• Nemojte koristiti izliku: „Velik si, možeš i sam!“ Istina, možda i može, ali će lakše razumjeti ako netko to tečno pročita. Nikada nisu preveliki za slušanje i za mirne trenutke koje provode s vama. (Slušanje razvija strpljenje, pažnju i koncentraciju, a ne smijemo zaboraviti da su to temeljni preduvjeti za razumijevanje pročitanog, a nisu važni samo i jedino za čitanje.)
• Pomažite im koliko god je to u vašoj moći. Objasnite im i usmjerite ih, ali ne zaključujte umjesto njih. (Zahvalnost i strpljenje kojima ih na taj način nesvjesno učite, učinit će ih boljim ljudima.)

Umjesto zaključka

U užurbanom svijetu koji neumoljivo krade vrijeme, sreća je stvoriti kutak u kojem to vrijeme možemo zaustaviti, a još je veća sreća to što su ta djeca baš taj kutak pronašla u našoj knjižnici. Upiti o nastavku ove priče ne prestaju pa stoga, svjesni svega navedenoga, osjećamo određenu dužnost da ne prestajemo s ovakvim druženjima.

Sve navedeno navodi nas na jedan jedini zaključak, a taj je da će ga na kraju, ipak, svatko od vas donijeti za sebe iz svog kuta gledišta. Zajednički nam je cilj dijete osposobiti za samostalno funkcioniranje u svijetu kojim je okruženo, razviti kritičko razmišljanje i promišljanje te empatiju. Obzirom na to svojim najmlađima nudimo alate koji će na najbolji način pokušati postići cilj. Upravo zato smatram važnim sve ono što kroz dječje oči i uši ulazi u njihove svjetove. Ono što skupe u sebi pomoći će im suočavati se sa situacijama u kojima će se naći sami sa sobom. Pa, neka je sretno svima nama da im budemo dobar smjer (ili da im budemo od koristi).

Marina Marušić