Digitalizirana građa

PUT: Pazin – Ujčić Tugomil

Cilj zajedničkog projekta Gradske knjižnice Pazin i Državnog arhiva u Pazinu je digitalizacija i zaštita, a time i trajno očuvanje odabranih djela Tugomila Ujčića te osiguravanje lakšeg i bržeg pristupa toj tiskanoj kulturnoj baštini.

Građa je digitalizirana u suradnji s Državnim arhivom u Pazinu. Tugomil Ujčić poklonio je Državnom arhivu u Pazinu svoju knjižnicu od 3600 svezaka. Poklonjeni fond se uklapa u fond knjižnice Arhiva jer je veliki broj knjiga povijesne tematike. Posebnost fonda čini zbirka starih knjiga, koja obuhvaća knjige koje su izišle između 1455. i 1835. godine. Tugomil Ujčić je Arhivu poklonio 184 takve knjige. Zahvaljujući tome, zbirka starih knjiga u knjižnici Arhiva broji ukupno 809 svezaka. Gledajući ukupni fond poklonjenih knjiga, većina njih izišla je u drugoj polovini 19. stoljeća, pa sve do 40-ih godina 20. stoljeća. Fond obuhvaća povijesna djela, geografska i književna djela, rječnike te prijevode antičkih autora. U Ujčićevoj ostavštini nalazi se i nekolicina časopisa, a većina potječe iz razdoblja talijanske uprave (1918.-1943), a manji dio iz druge polovine 19. stoljeća.

Projekt se provodi uz financijsku potporu Istarske županije i Ministarstva kulture i medija.

Tugomil Ujčić, pjesnik, prozaik, dramatičar i publicist, rođen je 1906. u Pazinu, a umro je 1995. godine na Sušaku. Nakon školovanja vraća se u Istru, točnije u rodni Pazin, 1966. godine nastaje njegov plodan književni rad. Pisanjem se počeo baviti vrlo rano, a najznačajniji radovi nastali su mu od 1953. godine nadalje.

„Pučku školu i dva razreda stare pazinske gimnazije pohađao u rodnom gradu, a nakon I.svj. rata i tal. okupacije Istre prešao je u Karlovac u Istarski internat za učenike izbjeglice, te 1925. maturirao u karlovačkoj Klasičnoj gimnaziji. Za posjeta roditeljima u Pazinu dobiva poziv za služenje u tal. vojsci, pa bježi u Jugoslaviju. Jezik i književnost studirao je u Beogradu i diplomirao 1929. Bio je gimnazijski profesor u Smederevu, Senti, Rumi, Gospiću (Učiteljska škola), Kruševcu, Kragujevcu (1941–45; Druga muška gimnazija) i Gornjem Milanovcu. God. 1946–62. predavao je u pazinskoj gimnaziji, a zatim do umirovljenja 1964. na Pedagoškoj akademiji u Puli. Gotovo cjelokupna tematika njegova opusa povezana je s Istrom. Poeziju je pisao na čakavici, hrvatskome knjiž. jeziku, srpskom i nekoliko pjesama na talijanskom. Objavio je knjige pjesama, brošure i poeme: Istarska legenda (1954), Pad pazinskeh briegah (1954), Pijem za tvoje novo rođenje drevni Motovune (1969), Iz mraka u svjetlo (1978), Kameni cvijet Istre (1979), Dubravica raspjevana (1982), Pod lumbrelon marožanja i škierca (1982), Šumi Pazinčica pod Kaštelom (1983) i dr. Pisao je i prigodničarski: Srećan ti praznik, pazinski kombinate, Nad humkama streljanih Kragujevčana (pjesme i dramski tekst, 1988) i dr. Napisao je dramske tekstove: Tri riječka junaštva, povijesne slike Rijeke iz Napoleonskih ratova (1957), Pod usijanom krunom, dramska vizija u tri slike (1957), Brionska balada, tragedija u tri čina (1958), Vatroslav Lisinski, životna drama skladatelja prve hrv. opere (1964), Žrtvena trodnevica (1971), Smrt kastavskog kapetana, drama u pet činova (1978). Autor je popularnih kulturnopov. tekstova: Sadržaj(i) opera (1938), Grad gradile vile, prikaz povijesti Motovuna (1969), Hod pokoljenja nad ponorom Pazinčice, o Pazinu u XIX. i XX. st. (1969) te brošuru Castrum Pisinum 983. (1983). U suradnji s bratom Vitomirom objavio je i pov. preglede: Pazin (1953) i Rijeka (1954), zatim raspravu Hrvatskosrpski književni jezik i pravopis (1953) i polemičku brošuru Me ne infischio dei calunniatori (1963), koja se odnosi na monografiju V. Ujčića Pula od najstarijih vremena do danas s okolicom. Bio je čest sudionik Pazinskoga memorijala s temama iz povijesti školstva i kulture. Neke su mu pjesme uglazbljene.“ (Izvor: Istrapedia.hr)

Digitalizacijom odabranih Ujčićevih djela valorizira se kulturna baština te novija povijest Pazina i Pazinštine.